Prevedi PDF na jidiš

To je najbliži opis u jednoj rečenici i još uvijek je pogrešan na važne načine. Gramatika i osnovni vokabular su germanski i njemački govornik prepoznaje mnogo toga, ali jidiš sadrži veliki hebrejski i aramejski vokabular, značajan slavenski sloj i vlastite gramatičke obrasce koji su se razvili tijekom tisuću godina zasebne povijesti. Tretiranje ga kao njemačkog s drugačijim pismom proizvodi prijevode koji promašuju većinu važnih riječi.

Standard povezan s YIVO institutom, koji slijede rječnici, tečajevi jezika, akademsko izdavaštvo i većina sekularne literature, i na koji su obučeni sustavi za prevođenje. Hasidska štampa koristi drugačije konvencije, često izostavlja dijakritičke znakove i piše niz uobičajenih riječi drugačije, te proizvodi najveći volumen novog jidiša koji se danas piše. Ako su vaši čitatelji u hasidskoj zajednici, to je zahtjev za prevoditeljem iz te zajednice.

Piše ih, što je jedna od najkorisnijih razlika između njih dvoje. Hebrejski obično izostavlja kratke samoglasnike i oslanja se na čitatelja; jidiš dodjeljuje vokalne vrijednosti alefu, ajinu, vavu i jodu tako da je tekst potpuno čitljiv kako je napisan. Praktična posljedica je da je jidiš lakši za čitanje naglas od neoznačenog hebrejskog, te da font mora podržavati prilično drugačiji skup kombinacija slova i znakova nego što pruža font samo za hebrejski.

Jer jezik koristi dva pravopisna sustava istovremeno. Riječi germanskog i slavenskog podrijetla pišu se fonetski, slovo po zvuku. Riječi koje su došle iz hebrejskog i aramejskog umjesto toga zadržavaju svoj tradicionalni hebrejski pravopis, koji često ima malo veze s izgovorom na jidišu. Čitatelj mora znati kojem sloju riječ pripada, kao i svaki alat koji obrađuje tekst, što je jedan od uistinu neobičnih zahtjeva koje ovaj jezik postavlja.

Gotovo sigurno digrafi. Jidiš koristi dva vava, vav s jod, i dva joda, a svaki se može kodirati kao jedan unaprijed složeni znak ili kao dva odvojena slova u nizu. Dva kodiranja izgledaju identično na stranici i razlikuju se za računalo, tako da pretraga jednog oblika ne pronalazi ništa napisano u drugom, a indeks imena se tiho dijeli na dva. Normalizacija teksta na jedan oblik prije indeksiranja ili pretraživanja to rješava.

Ponekad, i s manje točnosti nego za moderni tisak. Predratna tipografija na jidišu koristila je niz fontova, uključujući polukoso pismo koje automatsko čitanje slabo obrađuje, a arhivski papir je obično smežuran s neujednačenom tintom. Čisti sken dobro otisnute stranice može dati upotrebljiv nacrt; izblijedjeli novinski stupac možda neće. Za genealoški rad praktičan pristup je koristiti strojni izlaz za pronalaženje važnih odlomaka i imati stručnjaka koji ih pažljivo pročita.

Rukopis je izvan onoga što automatsko čitanje ovdje može učiniti. Kurziv na jidišu značajno se razlikuje od tiska, pojedinačni rukopisi se jako razlikuju, a pisma i dnevnici koje ljudi najviše žele prevesti su oni koje su brzo pisali obični ljudi. Oni trebaju ljudskog čitatelja koji radi s razdobljem i regijom. Tipkani ili tiskani dokument je druga stvar i obično je izvediv.

Ne. Zahtjevi koji uključuju imovinu, povrat ili ostavštinu ovise o imenima, datumima, nazivima mjesta i preciznom izrazu, sve ono što automatsko čitanje starog dokumenta pogrešno tumači. Upotrijebite strojno izdanje da biste razumjeli što je dokument i je li relevantan, a zatim neka vam ovjereni prijevod pripremi prevoditelj koji radi s materijalima tog razdoblja za sve što zapravo podnesete.